Fobije su postojani i pretjerani strahovi koji se javljaju u prisutnosti podražaja ili situacije koja zapravo nije opasna. One su i jedan od čestih anksioznih poremećaja – 60% ljudi izvještava da imaju strahove, dok 11% ljudi dobiva dijagnozu specifične fobije. Najčešće ljudi ne traže pomoć za svoje fobije dok ih one ne počnu ometati u svakodnevnom životu.
No kako one zapravo nastaju i ostaju u našim životima? Pogledajmo primjer straha od psa. Prisutstvo psa ne mora biti opasna situacija za ljude, a često ju ljudi doživljavaju kao izuzetno pozitivno iskustvo. No, nije tako kod svih.
Kada pričamo o fobijama, one najčešće nastaju klasičnim uvjetovanjem. Sigurno si čuo za klasično uvjetovanje i Pavlovove pse koji su slinili za zvono. No, sve i ako nisi, objasnit ćemo kako to izgleda kada govorimo o fobijama. Pas je, prije uvjetovanja, neutralni podražaj, odnosno podražaj koji kod pojedine osobe ne izaziva nikakvu reakciju. U ovom primjeru ćemo reći kako je pas ugrizao dječaka kod kojeg se kasnije razvila fobija. Ugriz, odnosno bol koja se pojavila prilikom ugriza je bezuvjetni podražaj koji izaziva bezuvjetnu reakciju, odnosno strah. S obzirom da su se pojava psa (neutralni podražaj) i bol (bezuvjetni podražaj) javili brzo jedan iza drugoga, stvara se osjećaj da pas (neutralni podražaj) izaziva strah (bezuvjetni podražaj). Takvim uparivanjem, odnosno uvjetovanjem pas postaje uvjetovani podražaj, a strah uvjetovana reakcija. Pojednostavljeno – u budućim situacijama osjećat ćemo strah pri samoj pojavi psa.
Zašto takva fobija opstaje? Tu na scenu stupa druga vrsta učenja, odnosno operantno uvjetovanje. U situaciji kada osoba koja ima fobiju od pasa sretne psa na cesti, javit će se uvjetovana reakcija straha. Osoba će vjerojatno u takvim situacijama pokušati izbjeći potencijalno opasnu interakciju sa psom tako da prijeđe na drugu stranu ceste. Prelaskom ceste osjeća olakšanje, strah nestaje i osoba nastavlja sa svojim danom. Osjećaj olakšanja u ovom slučaju služi kao negativno potkrepljenje, koje iako zvuči kao nešto loše, zapravo ima funkciju povećavanja mogućnosti da ponovimo neko ponašanje. U situaciji sa psom, s obzirom da se osoba negativno potkrijepila osjećajem olakšanja pri prelasku ceste, veća je mogućnost da će svaki idući put kad vidi psa na ulici prijeći cestu.
Ako si se pronašao u priči o fobijama, pokušaj se sjetiti kada se fobija počela javljati i na koji način potkrepljuješ njeno opstajanje. Razumijevanje kako je uopće nastala naša fobija može dovesti do osjećaja veće kontrole nad fobijom.
Izlaganje je jedna od najefikasnijih tehnika u tretmanu fobija. Tijekom izlaganja, osoba se postepeno izlaže situacijama koje joj izazivaju strah. U primjeru sa psom, jedna od prvih situacija može biti da osoba samo gleda slike pasa ili da se približi psu koji je ogradom odijeljen od nje. Osoba se postepeno izlaže sve strašnijim situacijama sve dok se ne uspije izložiti situaciji koja joj izaziva najveću nelagodu poput maženja psa. U svakoj situaciji izlaganja, osoba bi trebala ostati u situaciji sve dok se nelagoda barem upola ne smanji. Također, svim situacijama se treba više puta izložiti kako bi se osiguralo da se željeno ponašanje (ostajanje u situaciji) zbilja održi.